MATERIJALNO KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO U POSTDEJTONSKOJ BOSNI I HERCEGOVINI (pitanje nadležnosti i primjena)

Kompletan rad u pdf formatu

Autor/i: Miloš Babić,

Stranice: 291-310
UDK: 343.2/.7(497.6)
DOI:

Apstrakt: U radu se raspravlja pitanje krivičnopravnog sistema u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskom na anomalije koje u njemu postoje, kako na normativnom nivou, tako i u njegovoj praktičnoj primjeni. Raspravljajući pitanje nadležnosti u prvom dijelu rada, autor na osnovu analize odredaba Ustava BiH (čl. III st. 1, 2. i 3) zaključuje da zakonodavne komepetencije u regulativi ove grane prava izvorno spadaju u nadležnost Entiteta. Upravo je takvo ustavno rješenje bilo osnov za Entitete da svoje materijalno krivično zakonodavstvo urede donošenjem svojih krivičnih zakona neposredno nakon prihvatanja tzv. Dejtonskog mirovnog ugovora (Federacija 1998, a Republika Srpska 2000. godine). Ovaj koncept uređenja krivičnog zakonodavstva se mijenja reformom iz 2003. godine, kada se usvaja (bolje reći nameće od strane visokog predstavnika) i Krivični zakon BiH. Time je prihvaćena koncepcija tzv. paralelno-podijeljene nadležnosti sa četiri krivična zakona: dva krivična zakona Entiteta, Brčko Distrikta i Krivični zakon BiH. Međutim, i takav koncept se u potpunosti mijenja Zakonom o Sudu BiH, jer je tim zakonom predvi|ena mogućnost preuzimanja nadležnosti od strane Suda BiH za sva krivična djela iz entitetskog krivičnog zakonodavstva. Autor je mišljenja da se navedenim organizacionim zakonom ne može mijenjati nadležnost koja je uspostavljena krivičnim zakonima, te da je odredba kojom je to učinjeno istovremeno i neustavna jer se njome derogira entitetsko krivično zakonodavstvo i krivičnopravni subjektivitet Entiteta koji je utemeljen na Ustavu BiH. U drugom dijelu rada se raspravlja o neprihvatljivim rješenjima u Krivičnom zakonu BiH i neprihvatljivom načinu njegove primjene u odnosu na najteža krivična djela protiv međunarodnog prava i njihove učinioce. Autor posebno ukazuje na zločin protiv čovječnosti koji Sud BiH pogrešno primjenjuje, pozivajući se na odredbu iz člana 7. stava 2. EKLJP i član 4a KZ BiH. Pri tome se ukazuje na ozbiljnu diskriminaciju na normativnom nivou (čl.180. KZ BiH), kao i diskriminaciju koja se ogleda kroz postojanje dva različita krivičnopravna režima u primjeni krivičnog zakonodavstva na ova krivična djela, u zavisnosti od toga na kojem nivou se sudi: da li na entitetskom ili od strane Suda BiH.

Ključne reči: paralelno-podijeljena nadležnost, izvorna nadležnost Entiteta, prekrajanje nadležnosti, entitetsko krivično zakonodavstvo, entitetski krivičnopravni suverenitet, primjena krivičnog zakonodavstva, zločin protiv čovječnosti

Reference:
/