EFFICIENCY OF CRIMINAL PROCEEDINGS – BETWEEN EXPECTATIONS AND REALITY

Kompletan rad u pdf formatu

Autor/i: Miodrag N. Simović, Mile Šikman

Stranice: 23-42
UDK: 340.134:343.13(497.6)
DOI:

Apstrakt: In the light of current debates on modern criminal proceedings, the question of its efficiency has a special place. This is quite realistic, as the modern criminal procedure is expected to be efficient, i.e., to resolve a criminal matter in an optimal timeframe, in a legal manner. This is not just a matter of public opinion, but also a general one, because citizens rightfully expect efficient criminal justice. In this sense, the legislator makes appropriate solutions (e.g. prescribes criminal procedural standards, introduces new, shortened procedures, approaches to organization of judiciary, and regulates interrelated relations between criminal prosecution subjects, etc.). So the legislator in Bosnia and Herzegovina tried to create conditions for the criminal proceedings to be efficient. A new investigation concept (prosecution investigation) was introduced, new criminal proceedings instruments were introduced (for example, guilty plea agreement, special investigative actions, etc.), specialization of some judicial bodies was carried out in the fight against certain forms of crime (for example, the Special Department for Combating Corruption, Organized and the Most Difficult Forms of Economic Crimes established by the Anti-Corruption Law, Organized and the Most Difficult Forms of Economic Crime in the Republika Srpska), improved mutual relations between criminal proceedings subjects, especially Prosecutor’s Office and Police, etc. The second question is the question of their adequacy and efficiency. Here we face the reality. Not only that the long-term duration of criminal proceedings is inadequate to the criminal reaction, but it also brings into question fundamental rights such as the right to a fair trial within a reasonable time. In addition, criminal proceedings often end with acquitting verdicts, but not because of the established truth, but because such violations of regulations that lead to such violations have been committed. Likewise, the question arises of the achieving of the purpose of punishment in cases of termination of criminal proceedings by pleading guilty, guilty plea agreement or by a criminal warrant. Although the abovementioned shortened proceedings are characterized by conduct efficiency, they are very often in disagreement with their purpose, especially in terms of determining of criminal sanctions.

Ključne reči: criminal proceedings, court, prosecutor, suspect, accused, efficiency, adequacy.

Reference:
– Alidžanović, V., Musić, E. (2017). Sporazum o priznanju krivice - procesni i praktični aspekti studija slučaja, Kriminalističke teme 17(1-2/2017), 369-389. – Bajičić, V., Šikman, M. (2014). Stepen sumnje kao konstitutivni element krivičnog postupka. U: Optuženi i drugi krivičnopravni instrumenti državne reakcije na kriminalitet. (453-465). Beograd: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu. – Bajović, V. (2015). Odmeravanje kazne i sporazum o priznanju krivičnog dela, NBP - Žurnal za kriminalistiku i pravo, 2/2015, 179-193. – Bejatović, S. (2000). Mere za povećanje efikasnosti i pojednostavljenje krivičnog postupka. U: Osnovne karakteristike Predloga novog jugoslovenskog krivičnog zakonodavstva, (145-155). Beograd: Udruženje za krivično pravo i kriminologiju Jugoslavije. – Bejatović, S. (2008). Nove tendencije u savremenoj nauci krivičnog procesnog prava i krivičnoprocesno zakonodavstvo Srbije, Revija za kriminologiju i krivično pravo, 46(3/2008), 3–40. – Bejatović, S. (2009a). Pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stvarima i njihov doprinos efikasnosti krivičnog postupka. U: Alternativne krivične sankcije i pojednostavljene forme postupanja, (77-105). Beograd: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu. – Bejatović, S. (2009b). Načelo oportuniteta krivičnog gonjenja u nemačkom krivičnom procesnom pravu, U: Oportunitet krivičnog gonjenja, (125-144). Beograd: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu. – Bejatović, S. (2010). Efikasnost krivičnog postupka kao međunarodni pravni standard. U: Krivično zakonodavstvo Srbije i standardi Evropske unije, (184-203). Beograd: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu. – Bejatović, S. (2013). Pojednostavljene forme postupanja kao bitno obeležje reformi krivičnog procesnog zakonodavstva zemalja regiona. U: Pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stvarima regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva i iskustva u primeni. (11-31). Beograd: Misija OEBS-a u Srbiji. – Bejatović, S. (2015a). Efikasnost krivičnog postupka kao međunarodni pravni standard i reforma krivičnog procesnog zakonodavstva Srbije (norma i praksa). NBP - Žurnal za kriminalistiku i pravo 20(2), 27-53. – Bejatović, S. (2015b). Glavni pretres i njegov doprinos obezbeđenju suđenja u razumnom rokustr. U: Glavni pretres i suđenje u razumnom roku - regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva i iskustva u primeni. (9-33). Beograd: Misija OEBS-a u Srbiji. – Bejatović, S. (2017a). Međusobni odnosi i saradnja procesnih subjekata kao faktor efikasnosti otkrivanja i dokazivanja krivičnih dela. U: Reformski procesi i poglavlje 23 (godinu dana posle) – krivičnopravni aspekti. (291-315). Zlatibor: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu. – Bejatović, S. (2017b). Kaznena politika i adekvatnost funkcionisanja pravnog sistema države, Pravna riječ 14(52), 443-479. – Bejatović, S., Banović B. (2005). Policija i pretkrivični i prethodni krivični postupak, Beograd: Viša škola unutrašnih poslova. – Bejatović, S., Jovanović, I. (Ur.) (2015). Glavni pretres i suđenje u razumnom roku - regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva i iskustva u primeni. Beograd: Misija OEBS-a u Srbiji. – Brkić, S. ( 2004). Racionalizacija krivičnog postupka i uprošćene procesne forme, Novi Sad: Pravni fakultet u Novom Sadu. – Carić, S. (2015). Glavni pretres i njegov doprinos obezbeđenju suđenja u razumnom roku str. U: Glavni pretres i suđenje u razumnom roku - regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva i iskustva u primeni. (34-48). Beograd: Misija OEBS-a u Srbiji. – Dimitrijević, D. (1971). Krivično procesno pravo, Treće prerađeno i dopunjeno izdanje, Beograd: Savremena administracija. – Đurđić, V. (2008). Krivičnoprocesno zakonodavstvo kao normativna pretpostavka efikasnosti postupanja u krivičnim stvarima, U: Krivično zakonodavstvo, organizacija pravosuđa i efikasnost postupanja u krivičnim stvarima. (9–39). Zlatibor: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu. – Đurđić, V. (2013). Osnovna načela krivičnog procesnog prava i pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stvarima. U: Pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stvarima regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva i iskustva u primeni. (56-66). Beograd: Misija OEBS-a u Srbiji. – Filipović, Lj. (2017). Kvalitet optužnica i presuda u Bosni i Hercegovini kao faktor efikasnog procesuiranja krivičnih djela korupcije. Sarajevo: Analitika – Centar za društvena istraživanja. – Grubač, M. (2004). Krivično procesno pravo – uvod i opšti deo, Beograd: Službeni glasnik Republike Srbije. – Ivičević, E., Novosel, D. (2004). Vrste i mjere kazne primjenjivane u instrumentu kaznenog naloga i njihov odnos prema izrečenim kaznama, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 11(2), 675-699. – Jager, M., Šugman Stubbs, K. (2017). O potrebi za “unapređenjem efikasnosti krivičnog postupka” Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LX - 2017, 355-370. – Kiurski, J., Stanković, B. (2005). Posebni krivični postupci i nove tendencije u savremenoj nauci krivičnog prava. U: XLII redovno godišnje savetovanje Udruženja za krivično pravo i kriminologiju Srbije i Crne Gore, (559-580): Zlatibor: Udruženje za krivično pravo i kriminologiju Srbije i Crne Gore. – Kolaković-Bojović, M. (2013). Pojam efikasnosti krivičnog postupka- razumemo li ideal kome težimo? U: Kriminal, državna reakcija i harmonizacija sa evropskim standardima, (373-384). Beograd: Institut za kriminološka i sociološka istraživanja. – Modly, D., Petrović, B., Korajlić, N. (2004). Uvod u kriminalistiku. Sarajevo: Fakultet kriminalističkih nauka. – Omejec, J. (2008). Vijeće Europe i Europska unija, institucionalni i pravni okvir, Zagreb: Novi informator. – Pivić, N. (2017). Koncept istrage prema krivičnoprocesnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, Anali Pravnog fakulteta 19, 9-45. – Radlovački, V., Kamberović, B., Radaković, N. (2008). Principi opšteg modela ocene efikasnosti i efektivnosti sistema menadžmenta kvalitetom podržane računarom. Tehnika 8(6), 7-12. – Radolović, A. (2008). Zaštita prava na suđenje u razumnom roku: realna mogućnost, (pre)skupa avantura ili utopija? Zbornik Pravnog fakulteta Univerziteta u Rijeci, 29(1), 277−315. – Radulović, D. (1997). Efikasnost krivičnog postupka i njen uticaj na suzbijanje kriminaliteta, Jugoslovenska revija za kriminologiju i krivično pravo, 2-3, 155-215. – Radulović, D. (2002). Krivično procesno pravo. Podgorica: Pravni fakultet. – Radulović, D. (2011). Efikasnost krivičnog postupka i prevencija kriminaliteta. U: Krivično zakonodavstvo i prevencija kriminaliteta, (125-137). Brčko: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu. – Radulović, D. (2013). Pojednostavljene forme postupanja u krivičnom procesnom zakonodavstvu Crne Gore, U: Pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stvarima – regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva i iskustva u primeni, (45–55). Beograd: Misija OEBS u Srbiji. – Roxin, C. (1998). Strafverfahrensrecht, C. H. Beck’sche Verlagsbuchhandlung, München. – Sijerčić-Čolić, H., Hadžiomeragić, M., Jurčević, M., Kaurinović, D., Simović, M. (2005). Komentari zakona o krivičnom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija. – Šikman, M. (2010). Praktični problemi korišćenja indicija (osnova sumnje) u tužilačkoj istrazi – teorijsko razjašnjenje ključnih pojmova. U: Pravo i forenzika u kriminalistici, (89-104). Beograd: Kriminalističko-policijska akademija. – Šikman, M., Bajičić, V. (2014). Efikasnost otkrivanja i dokazivanja krivčnih djela. Pravna riječ, 9(40), 285-310. – Simović, M. (2009). Pojednostavljene forme postupanja u krivičnom procesnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine (zakonska rješenja i iskustva u dosadašnjoj praksi). U: Alternativne krivične sankcije i pojednostavljene forme postupanja, (195-223). Beograd: Srpsko udruženje za krivičnopranu teoriju i praksu. – Simović, M. (2012). Uloga suda u utvrđivanju činjenica na glavnom pretresu - Regionalna komparativna analiza, U: Savremene tendencije krivično procesnog zakonodavstva u Srbiji i regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva (Normativni i praktični aspekti), (37–68). Beograd: Misija OEBS-a u Srbiji. – Simović, M. (2015). Pravo na suđenje u razumnom roku u krivičnim predmetima u praksi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. U: Glavni pretres i suđenje u razumnom roku - regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva i iskustva u primeni, (9-33). Beograd: Misija OEBS-a u Srbiji. – Simović, M., Simović, V. (2014). Krivično procesno pravo II. Istočno Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu. – Simović, M., Simović, V. (2016). Krivično procesno pravo – uvod i opšti dio. Bihać: Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću. – Škulić, M. (2009). Krivično procesno pravo, Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogaradu. – Škulić, M. (2015). Krivično procesno zakonodavstvo Republike Srbije - normativni aspekt adekvatnosti ili neadekvatnosti državne reakcije na kriminalitet. U: Suđenje u razumnom roku i drugi krivičnopravni instrumenti adekvatnosti državne reakcije na kriminalitet, (41-75). Zlatibor: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu. – Škulić, M., Ilić, G. (2012). Novi Zakonik o krivičnom postupku Srbije – reforma u stilu ’’jedan korak napred, dva koraka unazad’’. Beograd: Udruženje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije. – Tegeltija, M. (2005). Tužilačka istraga, Bezbjednost, policija, građani, 1(1), 162-169. – Vasiljević, T. (1981). Sistem krivičnog procesnog prava SFRJ, Beograd: Savremena administracija. – Vodinelić, V. (1985). Kriminalistika – otkrivanje i dokazivanje, Skoplje: Fakultet za bezbjednost i samozaštitu. – Vujović, D. (1997). Funkcija javnog tužioca u pretkrivičnom postupku, Beograd