KLJUČNI PRAVNI ASPEKTI LOBIRANJA I NJEGOV ODNOS SA KORUPCIJOM – U SUSRET ZAKONU O LOBIRANJU
Autor/i: Aleksandar Stevanović,
Stranice: 117-136
UDK: 343.8:328.184(497.11)
DOI:
Apstrakt: Pored značajnih pravnih instrumenata međunarodnih organizacija, sve većeg broja zagovornika lobiranja u akademskim i poslovnim krugovima, ono se još uvek smatra „sivom zonom“ ostvarivanja uticaja na zakonodavni i uopšte proces kreiranja javnih politika. Lobiranje dugo, sa izuzetkom SAD nije bilo predmet pravnog normiranja što je uticalo na formiranje predrasuda i stavljanja negativnog predznaka kada je lobiranje u pitanju. Istina je da korupcija i lobiranje imaju nekoliko zajedničkih imenitelja, a oni se svode na postojanje sukoba interesa u središtu oba pojma. Zakonsko regulisanje lobiranja može uticati na njegovu distinkciju od korupcije ali je neophodno da se to učini na sistematičan, jasan i adekvatan način, budući da bi u suprotnom došlo do svojevrsnog „legalizovanja korupcije“ što je daleko nepovoljnija okolnost, nego da sporan propis uopšte i nije donet. Svaki pokušaj regulisanja lobiranja trebalo bi da ponudi jasnu definiciju pojma, da na izričit način utvrdi ko i pod kakvim uslovima može obavljati lobističku delatnost, a ko se treba smatrati lobiranim licem i konačno da obezbedi mehanizme za transparentnost lobiranja, kao i za utvrđivanje odgovornosti za povrede pravila o lobiranju. Konačno, nastanak i razvoj lobističke delatnosti vezuje se za sve veću ekspanziju interesnih grupa koje ne mogu ostvariti svoja građanska i politička prava u skladu sa tradicionalnim mehanizmima participativne demokratije. Otuda se lobiranje, prema pojedinim mišljenjima, smatra integralnim elementom demokratskog poretka, a naročito alternativom ili dopunom instrumentarijuma participativne demokratije.
Ključne reči: Lobiranje, korupcija, interesne grupe, participativna demokratija, transparentnost
Reference:
– Barić S., Anciger A. (2018) Pravna regulacija položaja lobista u Sjedinjenim Američkim Državama. Zbornik Pravnog fakulteta sveučilišta u Rijeci, 2 vol 39. str. 897–920.
– Bouwen P. (2002) Corporate lobbying in the European Union: the logic of access. Journal of European Public Policy, 9:3, str. 365–390.
– Clark W. A. (1991) Soviet Official Corruption under Perestroika: A Balance. Current Politics and Economics of Russia, 3 vol. 2, str. 205–216.
– Ćirić J. et al. (2010) Korupcija: problemi i prevazilaženje problema. Beograd: Udruženje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije.
– Freeman J. (2000) The private Role in Public Governance, 75 N.Y.U. L. REV., str. 543–49.
– Hall A., Antonopoulos G. A. (2015) United Kingdom: The Shifting Structures of a Market With High Demand. U: Levi, M., Shentov, O., Todorov, B (ur.) Financing of Organised Crime. Bulgaria: Center for the Study of Democracy, str. 105–128.
– Huntington S. (1968) Political Order in Changing Societies. New Haven, CT: Yale University Press.
– Joos K. (2011) Lobbyng in the new Europe – Successful representation of interests after the Treaty of Lisbon. Minesota, US: John Wiley and Sons.
– Kašćelan B. (2010) Uloga i mesto Zakona o lobiranju u političkom sistemu Srbije. Srpska politička misao, 17 vol 29, str. 135–152.
– Kober-Smith, M. (2000) Legal Lobbying How To Make Your Voice Heard. London: Cavendish.
– Korać S. (2010) Lobiranje u institucijama Evropske unije. Međunarodni problemi, 2, vol. LXII, str. 348–384.
– Levine S., White P. (1961) Exchange as a conceptual framework for the study of interorganizational relationships. Administrative Science Quarterly, str. 583–601.
– Malone M. (2003) Regulation of Lobbyists in Developed Countries, Current Rules and Practises. Dublin: The Institute of Public Administration.
– Marković, G. (2006) Uticaj političkih stranaka na razvoj političke participacije. Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 2, str. 102–118.
– Mény Y, de Sousa L. (2001) Corruption: Political and Public Aspects. U: Smelser, N.J., Baltes, P.B. (ur.) International Encyclopedia of the Social and Behavioral Sciences, str. 2824–2830.
– Peterlin I. (2006) Značaj lobiranja u Evropskoj uniji. Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 2, str. 230–250
– Plavšin A. (2013) Pod kojim uslovima i kako lobiranje može doprineti demokratiji. Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development, 4 vol. 2, str. 417 – 432.
– Rao S., Marquette H. (2012) Corruption indicators in Performance Assessment Frameworks for Budget Support. Norway: Anti-Corruption Resource Centre.
– Rival M., (2005) Lobbying by firms to influence public decision: is it a legal or an illegal networking ? The cases of France and the United kingdom, Berlin: Egos Colloquium.
– Stevanović A. (2018) Značaj povezivanja organizovanih kriminalnih struktura i političke elite. Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, Vol. XXXVII/ 1, str. 115–129.
– Stevanović A. (2018) Finansiranje političkih subjekata: koruptivni potencijal i značaj adekvatnog zakonskog regulisanja. U: Kostić J., Stevanović A. (ur.) Finansijski kriminalitet. Beograd: Institut za uporedno pravo & Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, str. 331–345.
– Stewart R. (1975) The Reformation of American Administrative Law. HARV.L. REV. 88, str. 1790–1800.
– Zetter L. (2008) Lobbying The Art of Political Persuasion. Hampshire: Harriman House.